Mali nisu važni nego su najvažniji!

Nakon proslave 5.rođendana Varaždinskog obrtničkog portala, čiji je Kookabee član gotovo od samih početaka, a osim toga sam i jedna od njihovih kolumnistica, još pod dojmom proslave napisala sam ovaj tekst za svoju kolumnu:

” Djevojčica se, ko i sve druge, voljela igrati lutkama. Voljela je i crtati. Ali najviše je voljela svojim lutkama šivati. Vreča šarenih krpica, nečiji otpad od kojih je mogla svojim lutkama sašiti haljine, bila je najbolji poklon. Kad je narasla šivala je na maminoj staroj mašini sebi i prijateljicama. Nije još bilo shopping centara ni velikog izbora. Onda je zaradila i kupila mašinu. Onda je konačno zaradila i diplomu i postala dizajnerica. Zaposlila se u firmi. Birala materijale, crtala skice, smišljala kolekcije, putovala i istraživala. Ali i dalje je doma svojom mašinom šivala. Onda je postala obrtnica. Sad je krojačica.  Razmišljam, je li to degradacija?

Ušla je mušterija i naručila haljinu. Dizajnerica je nacrtala skicu. Skica je bila divna, mušterija sretna, vjerujem sto posto da ćes mi znati napraviti ovakvu divnu haljinu. Zazvonio je mobitel, ne mogu sad pričati, kod dizajnerice sam. Kupile su zajedno divan materijal. Napravila je dizajnerica konstrukciju kroja za divnu kompliciranu haljinu. Sad je bila konstruktorica. Sašila je probu-od jeftinog materijala, zamjenskog, kao što obično radi kad je u pitanju zahtjevan kroj. Pozvala je mušteriju na probu probe kroja. Ali proba nije bila uspješna, konstruktorica je pogriješila i trebala je ispočetka. Desi se, to je uzorak. U industriji se ponekad i 3 put šije dok nije konačno dobar. Mušterija je nezadovoljna, hvata ju panika. Zazvonio je mobitel, ne mogu sad kod krojačice sam. Je li se promjena titule desila namjerno ili slučajno? Je li se dizajnerica uvrijedila? Haljina je bila gotova, ljepša nego je i zamišljala, unikatna, posebna i stoji ko salivena. Mušterija je opet presretna. Dizajnerica, konstruktorica i krojačica su zadovoljne. Pa koliko je važna njena titula i je li kompliment čuti “blago tebi, ti imaš talent”?

Trebalo je puno vremena, truda i znoja da bi dizajnerica postala šnajderica. Ali nije ona ni samo to – ona je manager, direktor, poslovođa, knjigovođa i računovođa. Ona je PR, VM, nabava, trgovina i marketing. Ona je stilist, art direktor i kolumnist. Ona je čistačica. Ona je obrtnica. Ali svi osim šnajderice u ovoj firmi volontiraju. Zato država ne volontira, najam nije badava, porez se plača, grad hoće svoje spomeničke rente i poreze i prireze, ali će nam zaljepiti naljepnicu “centar živi” na ulazna vrata.

Šnajderica i dalje sjeda svaki dan za svoju mašinu i sa osmjehom šije novu kreaciju dok se dizajnerici sljedećih nekoliko već mota mislima, pa ih usput bilježi olovkom na papir. Luda neka žena mislite, ali tak je sa svakom ljubavi, ludost i ljubav iz istog su sjemena.
Pa idući put kad poželite da vam se sašije unikatna kreacija po mjeri, razmislite prvo možete si li to priuštiti. Sigurno će biti skuplje nego da kupite jedan od tisuću istih mass brend proizvoda u nekom od hrpetine centara danas. A možda i neće. Ali sigurno će biti po mjeri. I po želji. Vašoj. Unikatnoj.

Šnajderice i dizajnerice i konstruktorice i direktorice i poduzetnice i obrtnice proslavile su zajedno sa stilom 5. rođendan našeg Obrtničkog portala. To je mjesto koje je izraslo iz ideje i entuzijazma jedne takve poduzetnice. Već 5 godina to mjesto podržava i potiče nas male da ojačamo. S vremenom smo postali kao prava obitelj, povezujemo se i surađujemo, bez obzira na titule. Slavile smo našu hrabrost, ludost ali i ljubav koja nas pokreće i motivira da nastavimo putem koji smo zacrtale, unatoč i u inat. Slavlje smo začinile modnim revijama koje su nosile same žene obrtnice i poduzetnice. Popile smo vino, pojele tortu, pjevale i plesale i onda još više ohrabrene krenule dalje. Dok got je vas koji cijenite nas male, svog susjeda obrtnika, šnajdericu, frizerku, šustera i bravara, lokalnu slastičarku i cvjećarku, dok znate da tu uslugu nećete naći u nikakvom shopping centru, biti ćemo tu za vas. U kvartu, u centru grada, u susjedstvu. I grad će živjeti. Jer mali nisu važni nego su najvažniji !”